assilletta

Ja sam preporođena. Nakon „napornog“ alkoholnog vikenda uspjela sam se nešto i osunčat i obnoviti baterije. Ako se nešto ne promijeni, do nedjelje sam još tu. U petak je koncert Luke Nižetića pa će ovo mjestašce valjda malo zaživjet.

U petak je bilo cuganje na Tenisu, ali još dosta ekipe nije bilo stiglo. U disku je bio tehno party i valjda svega tridesetak ljudi pa sam doslovno ušla i izašla. Ništa konkretno što bi me zadržalo, pa sam oko 3 došla doma.

U subotu je propalo planirano guštanje brancina, jer je mojim curama bilo glupo ić tamo jer kao ne znaju engleski pričat pa šta će tamo samo slušat i „mučat“. A dalmatinke, pukle bi da ne govore
Anyhow, nisam ni ja išla bez njih pa smo tako opet počeli na Tenisu. Kad smo popile otišle smo u Ive, gdje se već skupio ostatak ekipe i stvarno nas je bilo, jedno 10-15 mojih, 5-10 ovih što su nešto mlađi (16-19 negdje) plus volonteri i još poneko sa strane. A svi opasno u elementu. Vika, pjevanje, blesiranje, grljenje, izjavljivanje ljubavi itd. Tamo valjda, i kad ću imat 25-30 godina (ako se do tad ne udam) osjećat ću se ponekad kao da smo još uvijek tinejdžeri. Ali dobar je to osjećaj. Bez brige, bez pameti. Samo mi. Kao nekad. Bio je i (za mene) novopečeni par. Čak su prodali neku foru da su se zaručili. Ne znam. Čudno je. Nekako kao da se previše trude pokazat kolko su sretni. Dino (bivši brijač ) je u neko doba rekao jel idem s njima do diska. Inače po mjestu vozi neregistriranog jugića. Ja reko valjda imaju viška mjesta pa me zovu, može idem. A izađem van i vidim njih 10 kod jugića. Pet ih je bilo iza, dvojica u otvorenom prtljažniku, jedan frend je vozio Dino na suvozačkom i ja mu na krilu. U disku sam se isplesala, taj Dino je malo imao očite namjere ali maknula sam se na vrijeme. Al taj dečko se tolko promijenio… Od čupavog rokera-punkera u širokim hlačama i crnim majicama, kakav je bio kad sam ja bila s njim, sada je prezgodan dečko, kratke kose, do izražaja su mu došle savršene crte lica, bijeli zubi, zelene oči, a počeo se i isfuravat… Nakon njega, uhvatio me jedan mali slatkiš, kojeg inače obožavam ovak al je konkretno s moje strane bezopasno. Načagala sam se i napričala i došla doma oko 5.

Budući da je ovo bio opširan izvještaj, o ostalim danima neću puno. A nije se puno toga zanimljivog ni dogodilo. Frendica i ja smo upoznale neke Slovake od 16 i 17 godina i trudila sam se nešto sporazumjet al mogu reć da se i nisam nešto proslavila s obzirom da studiram jezik. Dosta sam razumjela, ali pričanje loše. Sinoć smo bili na noćnom nogometnom turniru u Poljani kao potpora našim „nogometašima“ ali uzalud, sramote, izgubili su 8:5
Vrijeme je gušt.. jedino sad popodne se malo pokvarilo, ali sutra će sigurno već bit bolje.

Htjela sam pisati još o zavrzlami koju imam sa dragim ali ne mogu više… budem uskoro.

Ciao!