assilletta

Ovo ljeto mi je stvarno ispunjeno, nemam se šta žalit. Uz neizbježnu dozu mog Ugljana, dva tjedna Italije ljeto će proći kao bajka. Jedino što ovog ljeta ajmo reći pati je moja veza. Kao što znate, ja sam prvom prilikom pobjegla tu, a moj dragi je ostao u Zagrebu iz dva razloga: nema još godišnji i doma mu preuređuju kuću pa mora bit starom na usluzi. Ide na more trinaestog, dan prije mog puta u Firenzu. S dečkima. Situacija u osmom mjesecu je takva da njegov otac ima godišnji, a netko mora biti doma s radnicima. Što bi bio moj dragi. A plan je bio da u osmom mi idemo zajedno na more. I to ne bilo kada, nego na početku, jer se ja moram vratiti u Zagreb i učiti za ispite. I sve je bilo dogovoreno. Dok se taj godišnji njegovog oca nije pojavio.

Od toga svega nastala je cijela jedna priča. Shvatili smo da ćemo se, ako se ovako razviju stvari, jako malo vidjet ovo ljeto. Ja bi onda nakon 2-3 dana od povratka iz Firenze otišla opet dolje, dok bi on čuvao kuću. A kad bi se ja vratila, negdje petnaestog, on bi otišao jer mu je ostalo još godišnjeg. Onda su počela natezanja kako dobiti koji dan više zajedno. Ispalo je, da nam ovo moje ljetovanje ubija vrijeme. Ili sam barem ja to tako shvatila. Bilo mi je krivo. I osjećala sam se krivo iako sam znala da nemam zašto. Imala sam ispred sebe tri „stvari“: dragoga, moje more i fax. Firenzu neću reć, jer to je već gotova stvar. I osjećala sam kao da nešto od to troje mora trpiti. Nisam htjela da dragi misli da mi je Ugljan, bančenje, važnije od njega. Ne mogu dopustiti da fax pati, već sam pala godinu, dosta je zajebancije. A biti u Zg-u, cijele dane s kave na kavu uludo trošit dane dok bi se mogla, a hvala Bogu imam priliku, kupat i sunčat, uživat na moru.

Cijela ta situacija bacila me u bed. Onako, kad sam ne znaš šta bi. Taj dan (to je bilo negdje u utorak) razgovori sa dragim su trajali oko 3 minute i bili su tipično ženski, kad jednostavno nemaš šta reći: „Da. Dobro. Lijepo vrijeme. Kupam se. Bok.“ Ili tako nešto.

Navečer mi je poslao poruku :“Jel me voliš maco ili si još ljuta“. Ne moram ni reći da me to već smekšalo. Nazvala sam ga. Objasnila sam da nisam ljuta na njega. Znam da on ne može protiv starog, jer cijeli život funkcionira tako da ga sluša bez pogovora. Ljuta sam bila na njegovog tatu. Koji ima sina od 22 godine. Koji ne može sa curom na more jer mora čuvati radnike. A opet.. i on hoće svoj godišnji. Sve u svemu nije lako.

S dragim sam sve riješila. Jednostavno, ispalo je tako ovo ljeto, i proći će. A tko zna, možda još nešto ispadne pozitivnije. Probat ćemo prije godišnjeg od starog otić na par dana. I onda se zajedno vratiti u Zg, završiti ljetovanje za oboje. Tko zna.

Tija, jučer sam te se sjetila. Popila sam si i kad sam se vraćala doma, nazvala sam dragog. Počela je još jedna u nizu rasprava o alkoholu. Ali ovaj put se nisam dala. Objasnila sam mu da istina, postoje mnoge ženske koje ne piju kao ja. Ali postoje i mnoge koje piju. I da znam da on to ne voli i da želi da se to promijeni. Ali promijenit će se s vremenom. Sad još nije vrijeme. Tek ću 21. za dva mjeseca. Mislim da je donekle prihvatio. Ili me se htio riješit pijane. Ali dobila sam dojam i da je njemu jasno da se ovdje vrijeme nikada neće promjenit. Tu će uvijek bit netko za cuganje na Tenisu.


Ciao!


Dodatak:

Tko je izmislio matematiku?

Zagorci.

Pred birtijom se zbroje, uđu unutra i onda se oduzmu