assilletta

Još 4 dana. Zlatan. Kičasti. Zahtjevniji. Dvanaest novih ljudi. Četvrti po redu.

Novi Big brother.

Već su se u blogosferi naveliko raspisali o tome. Svi se uglavnom sprdaju. Groze se. Raspituju u koje vrijeme se prikazuje da bi mogli pobjeći iz kuće. I slično.
Posebno me živciraju oni licemjeri koji stalno pljuju a u stvari to i sami gledaju.

Ja ću ga gledati. Kao i prvi, drugi i treći. Čak mu se i veselim. Onda pomislim na sve te silne komentare tipa: Joooj, debilana, zatupljuje ljude itd. Ma kako to mene zatupi?
Htjela sam upisati psihologiju. Zanimljivo mi je gledati kak ljudi funkcioniraju u tim situacijama. Općenito, zanimljivo mi je vidjeti kakvih sve ljudi ima na ovome svijetu, u ovoj našoj Hrvatskoj. Vidjeti da postoji primjerak kao Tanja iz prošle sezone i još više se pobrinuti da ti jednog dana dijete bude nahranjeno jednom općom kulturom.
Zanimljivo mi je gledati suživot ljudi koji su toliko različiti da se na cesti ne bi pogledom počastili.
Zanimljivo mi je vidjeti, dokle su ljudi spremni ići za novac.
Ne mislim da je to sramota. Niti da će imati negativan efekt na moj mozak.

Neki dan sam s Anom, mojom naj frendicom, pričala o tome, pa bi i vas htjela pitati.
Da li bi ušli unutra? Mislite li da bi mogli izdržati unutra 100 dana? Možda samo uz taj novac kao poticaj, ili kao čisti izazov? Mislite li da bi mogli provest 24/7 u tom prostoru sa 11 pitaj-Boga-kakvih ljudi? Možda bi i mogli, samo da nema kamera?

Gotovo sam sigurna da ja ne bih. Jedino i samo da su ti novci 100% moji. Sa ljudima bi se ja složila, to mi nije problem. Ali, kao prvo, već znate, nisam sportski tip. Nisam osoba koja je uvijek za akciju, a kamoli da mi netko naređuje kad ću ja skakat u bazen. Ubilo bi me to malo prostora. Ubila bi me monotonija. Nedostatak televizora, ako ništa drugo. Ma previše bi mi falila sloboda…

Red je na vama…

Ciao!