assilletta

Izludila sam jučer…

Kompletno društvo je debelo kasnilo, uključujući mog dragog, što je značilo da sam sat i pol gledala BB sama, bez žive duše s kojom bi istračala pristigle likove.
Svi su došli oko pol 10, Dado (best frend) s curom, i frendica s novim-starim dečkom. Nije bitno. Pošteno smo se ismijali. Još nakon BB-a smo čavrljali uz pivice i gemište, otišli su oko dva.



Moram priznat da me to druženje vratilo u prošlost. Nije da mi nešto konkretno fali sada. Samo te neki trenuci jednostavno vrate u neke lijepe trenutke. Sjetila sam se onih brojnih ljetnih večeri. Kad smo bili bitni samo mi, ekipa. Dado svira gitaru, okupili bi se na igralištu (naravno uz pivice) i svaki put ponovo pjevali neke naše pjesme. Ništa nam drugo nije trebalo. Zvjezdice na nebu i neki naši filmovi. Tako nam je malo trebalo za uživanciju.
I nekad se poželim toga. Iskreno. Nekako je bilo sve jednostavnije. Sad smo svi u vezama, još uvijek nam je lijepo ali to su sad neka druga okupljanja.

Nego, da ne zaglibim opet previše, da bacim kratko koji komentar.
Kao prvo – WTF??!?! Cijela sjeverna Hrvatska je popušila. Imamo jednu predstavnicu. Ni jednog Međimurca, Zagorku ili nekaj takvog. Neko primijetio?

Naravno, frajeri su me više zanimali pa ću navest Gorana kao osobu koja me najviše osvojila na prvu. Samozatajan je, ima nešto, i dobro zgleda. Nešto ima u tim istrijanima, onaj Kristijan iz mislim druge sezone mi je isto bio dobar.
Arsen mi je zgodan ali zrači onom prepotentnošću tipičnom za splitskog galeba. Nije mi 100% sjeo, kao ni drugi mišićavko… kak se zove… ah da, Stipe.
A šta reći o Divi? Dečki su se odmah primili za glavu. Naravno. Smiješno mi je to gaykasto ponašanje. Ona izbezumljena faca kad je pričao na telefon… Mislim, imam ja gay frendove ali ne ponašaju se tako… opće ne znam kak bi to definirala.

Žene baš nisam tako pomno pratila. Ovoj iz Zg ženskoj znam sestru. Onako neko poznanstvo, ali neam baš neko mišljenje o njoj pa joj je to minus (jesam stroga).
A Ivana koja liči na missicu Ergić je sa Ugljana ako sam dobro shvatila, pa joj dajem plus. To je jače od mene.
To je prvi osvrt.

Živo me veseli ova apsolutna zabrana „beštimanja“ iliti psovanja. Vidim da ih je to malo streslo. Moram priznati da ni meni ne bi bilo lako.


Jedna pošalica Divi u čast
(PS: jeste primjetili kak si je najzgodnije frajere pobrao u sobu )