subota, 15.12.2007.

Ustala na krivu nogu, I guess

Baš se žnj danas osjećam.... iako sam se probudila prije dvadeset minuta zijev

Nema čak ni one neke male stvari koja bi mi podigla raspoloženje. Prva stvar je ovo vrijeme. Stvarno sam sretna što ne moram nikamo ić. Jednostavno ne volem zimu. Ne volim kišu, snijeg, mrzle ruke, zamagljena stakla u tramvaju, mokre kišobrane i bljuzgu na cesti. Ne volim. I zato najvjerojatnije ne izlazim iz kuće do ponedjeljka.

Idući tjedan imam dva kolokvija i seminar. Jedan je iz onog staroslavenskog ako se sjećate, koji ima 15 deklinacija imenica, transliteraciju ćirilice i tako dalje bang I koji već znam da ću past ko kruška. I to nije samo ono rekla kazala, nažalost. Drugi je iz jezičnih iz talijanskog (ne ponovio se pad godine). A seminar je iz slovačkog, umjesto pismenog djela ispita, tek sam se prekjučer odlučila za temu (Luki: Jozef Mak, slučajnim odabirom) dakle moram prvo pročitat tih 200 stranica pa tek onda napisat kojih dvanaest stranica seminara. I zato najvjerojatnije ne izlazim iz kuće do ponedjeljka.

Ovog hakerskog pedera ne moram vam ni spominjat mad Di se zab(l)oga nabrusio tako na mene… Svašta sam mu imala u planu istrest tu na blogu. Al se helpdesk pobrinuo da mi blog ne bude vraćen punih tjedan dana (a ja ih još prošli put hvalila kako su efikasni) pa još ova nedostupnost. Ponestalo mi je inspiracije. Nek si nađe drugu zanimaciju, smrad! Ubijao me onaj ponovni i ponovni prizor: " 'acked again?"
Zna li netko kakav način da se zaštitim da se to ne ponovi?

Dragi ima danas domjenak od firme. Koji, naravno, on organizira. On mora sve za druge. Uvijek. rolleyes Zbog toga me sjebo jučer i nije došao. Rekao je da će se iskupit i doć ujutro. Pogađate? Nije došao. Danas je cijeli dan taj domjenak tako da se ni navečer ne vidimo. I by the way, baš sam ga sanjala prije nego me nazvao. Ženili smo se. Moj su mozak malo previše okupirale svadbe i buduća djeca ljudi mog godišta. A i sama moja potencijalna svadba. Bez brige, ne planiram ništa u skoroj budućnosti. Al nekak, uvijek se može dogodit. A zašto se ja ne bih zamarala takvim stvarima kad mogu? Kad smo već kod bebača, dobila sam lošu vijest neki dan. O frendici, s kojom sam si bila jako dobra u osnovnjaku al je onda ona prerasla sve nas i prestala nas pozdravljat. Udala se ove godine i zatrudnila, al je nažalost curica umrla... Na Sisvete. Ne znam točno šta je bilo ali grozno...

Ako može, probudite me u proljeće... i budite mi dobri kiss

Ciao!

- 11:05 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna