Prošla su ova tri "naporna" dana
I prošla su skroz zadovoljavajuće, nešto prema očekivanju nešto i ne. Ono što nije bilo prema planu je bio Badnjak, koji sam trebala provesti u društvu svog dragog. Ali zahvaljujući vrijednom snijegu i ledu ništa od toga (i kako ga onda voljeti ). Kriv je i dragi, jer nije bio pripremljen tj. nije imao zimske gume tako da je ostao doma. A ja sam se tradicionalno zaputila na polnoćku u osam pa rekoh dalje ćemo vidjet. Tam sam se našla sa najboljim frendom Dadom i još nekoliko dečki (kaj mogu, imam mušku kvartovsku ekipu) pa smo se zaputili u kvartovsku birtiju. Bilo je naravno sve puno poznanika i to mi je uvijek drago za Badnjak, čak i neki dragi ljudi koje kroz cijelu godinu praktički ni ne vidim. Bila je cugica i zajebancija, prisjećanje naravno nekih događaja, nekih ljubakanja i sve u full pozitivnom ozračju. Jedino me malo gemišt oduzeo jer sam pila na prazan želudac ali nije bilo većih posljedica, iskusna sam ja pijanica
Dobro, malo lažem jer kad smo oko tri izašli van jedan dečko je imao malo problema pa mu je frend išo pogurat auto a ja sam se pravila faca pa sam išla pomoć. I kak sam se naslonila na auto skliznula sam na onom ledu i tresnula svom dužinom ko u crtiću Faca! Naravno odmah vičući (ko u onoj reklami za Colu): "Nije mi ništa, nije mi ništa!" Posljedice su otkrivene drugi dan, kad je alkohol ispario, jedna poštena čvoruga na koljenu. Dobro sam i prošla!
Božić je bio dan za oporavak. Preko dana uz obitelj, a navečer napokon u zagrljaju svog dragog. Uz razne sitnice kao štrample, sapune, meleme itd. dobila sam dva posebna poklona. Prvi od mame i tate:
Da, da, komplet naušnice i lančić sa Swarovski kristalima. Totalno predobro! (naušnice su u kutu ako niste primijetili).
Drugi poklon me totalno izbezumio, jer nisam ni slutila šta ću dobit od dragoga ali ovo...
Moj portret! Ne moram reć da me oduzelo kad sam ga vidla... I moram priznat da se još nisam navikla na pomisao da ću sebe gledati na zidu u takvom zoom obliku. Stvarno je originalan
Od jednih kumova sam dobila knjigu od Lauren Weisberger, kojoj se totalno veselim nakon što sam za prošli Božić dobila Vrag nosi Pradu jer volim takva lagana štiva koja uvijek nekako prebrzo pročitaš.
Jučer je bilo klasično feštanje za Štefanje. Prvo smo imali veliki ručak pa sam mami pomogla oko milijun gostiju kaj su tati dolazili a mojih desetak su došli oko osam. Pa smo klopali, brbljali, sve u svemu moje uvijek drago, ugodno društvo. Kako se čini, tako ćemo nekako provesti i doček. Bili su i naši kumovi, koji su nam dali do znanja iako još bebu ne čekaju da bi i na tom polju kumovali. Baš sam ponosna! Razlaz je bio oko jedan, jer je većina danas radila i kolko god nam bilo lijepo srušila sam se u krevet i zaspala ko tuka, ne čuvši uopće 2 poziva i 2 poruke koje su uslijedile nakon 10ak minuta. Dobro, opet su gemišti učinili svoje :crveni se:
Slijedi mali foto report:
Mislim da ste dobili podrobno izvješće. Budite mi dobri, ljubi vas Assi
Ciao!
UPDATE - Tko je tko na slici
Prva je grupna.
Na drugoj i trećoj u crvenoj vesti je dragi (bravo Sanjice. S njim na slici su naši kumovi.
Na četvrtoj je moja susjeda i frendica od rođenja Ivana i njen dečko, s njima obično putujemo pa smo tako i na Plitivicama lani bili zajedno.
Ispod njih cura od najboljeg frenda i frendica koja je s kvarta, al više tu ne živi pa se rjeđe viđamo.
Kum i ja.
Vinka i ja.
Pridošlica curama je moj best frend.
|