nedjelja, 12.10.2008.

Rapska bajka - dio prvi

Boomp3.com

Bio je potreban jedan izlazak na balkon hotelske sobe i grad Rab je pokupio moje simpatije.

Image Hosted by ImageShack.us



Doduše, i nije toliko teško pokupiti moje simpatije kad ispred sebe imaš more a iznad vedro nebo ali ovaj grad sa svojih desetak tisuća stanovnika nije podbacio u danima koji su slijedili.

Odmah nakon dolaska posada, koju smo činili mama, tata, dragi i ja, otišla je na kavu sa frendicom od tatinog frenda (kako to već ide nut). Mama nije mogla odoljeti pa smo odmah isprobali rapsku tortu. Čak i oni koji nisu neki sladokusci bili su zadovoljni okusom tako da ga preporučam, ako nekog zanima radi se OVAKO. Donijeli smo torte i „svekrvi“ koja je maher za kolače, da to malo prouči smijeh Valjda nas Rabljani nebuju tužili

Kako svi volimo finu papicu zaputili smo se na svježu ribicu i tako su nadrapale jedna škarpina i jedna orada. Slika govori tisuću riječi njami

Image Hosted by ImageShack.us


Kad smo odlučili prihvatiti poziv mojih roditelja da odemo s njima na Rab, ja sam se odmah bacila na biranje hotela po netu. Kako ja volim namakanje izabrala sam onaj koji je (osim što je izgledao pristojno) imao welness. Odluka je pala na Padovu. I tako ja dragog poslije odmora odvukla na kupanje kad tamo – jad i bijeda. Bazen, koji na slici izgleda sasvim pristojno ispao je prilično nepraktičan – gotovo do pola bazena mogao si dotaknuti rukom dno. Inače je sve bilo OK, švedski stol, pristojno osoblje, al ako idete zbog bazena – ne idite. Još se ja čudila kak s bazenom nemaju četiri zvjezdice. Eto mi odgovora.

Navečer smo napravili tek kratku šetnju, našli Supersport kladionicu i mogli mirno ić spavat rolleyes

Očekivano, nakon doručka, kava i:

Image Hosted by ImageShack.us


Mama i tata su večer prije preko one prijateljice upoznali jednog gospona Uga, koji se ljubazno ponudio da nam pokaže otok Rab. Iako sam se plašila nekog starog čiče koji u glavi više nema ništa osim starih rapskih štorija, gospon Ugo je bio sve samo ne to. O svemu smo doznali taman kolko smo trebali, a vodio nas je i po hotelima, plažama, u društvo samostreličara i tako dalje. Dobila sam dojam da je jedan od onih koje mnogi znaju i svugdje je dobrodošao. Imali smo prvo tour od jedno dva i pol sata gdje smo vidli psihijatrijsku bolnicu, prošli kroz mjesto iz kojeg je Salome i vidjeli rezervat šuma Dundo i Rajsku plažu koju smo od milja prozvali Sahara. Pitate se zašto?

Image Hosted by ImageShack.us


Dok smo ga tako obilazili, zgrozilo me megalomanstvo koje vlada na Rabu. Sve je podređeno turistima, na estetiku više nitko ne gleda već samo na iskoristivost. Kućerina do kućerine, apartmani i samo apartmani. Ružno tuzan

Drugi dio slijedi…. kiss
I da, hvala na komplimentima cool Ja sam uvijek mislila da izgledam ko neki dječačić sretan

Ciao!


- 16:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna