utorak, 18.08.2009.

Can't we keep it happy?



Oko mene se uvijek prilično štovala institucija braka. Ili se bar meni tako činilo. Situacija u kojoj bi tata mamu zamijenio drugom ženom, ili obrnuto, činila mi se ko najgora kazna.

Jednom sam čula starce kak se svade jer je tata malo previše grlio neku žensku (pod utjecajem alkohola bit će). Mama se naljutila na njega, a ja sam sjećam se, čuvši svađu, svim frendicama totalno uvjerena ispričala da mi se starci rastaju.
Cura sam od 23 godine koja je u vezi četiri i pol godine. Lagala bih kad bih rekla da mi se pitanje braka ne vrti po glavi. Iako ga još ne želim.
Nikad nisam bila onaj dominantni karakter koji bi istjerao svoju volju. Uvijek sam sanjala o onoj nekoj idealnoj obitelji. On, ja i jedno troje djece. Nisam se zavaravala postojanjem neke vječne zaljubljenosti nego nečeg dovoljno jakog da nas drži jedno uz drugo kroz sve godine AIM Smileys

Međutim racionalnost u meni nije baš bila toliko prisutna. Ili me barem realnost nije dovoljno lupila u glavu. Slušala sam nedavno ispovijed jedne žene, majke dvoje djece. Kad joj je dijete bilo staro mjesec i pol, nju je muž mlatio tokom večeri iznad kafića čiji su vlasnici bili – a u međuvremenu je slušala kako on za šankom pričao kako je jebao i kako bi jebao ovu ili onu no

I nisam sad ovo spomenula da se povede priča o ovom određenom primjeru. Nego samo govorim kako te život natjera da se zamisliš... ma kakvi smo mi ljudi... i onda se stvarno posvjedočiš da je čovjek čovjeku vuk više nego ijedna životinja bang

Moji su u braku 37 godina. Nije to neki idealan brak. Niti ja mogu tvrditi da neko nekog nije varao. Iskra se nađe i danas. Večeras sam im ja puštala pjesme na laptopu. Bili su tako... mladi.

Image Hosted by ImageShack.us



Otišla sam na WC i vidla da ju je tata poljubio i „pošlato“. Nikad mi to nije bilo draže vidjet.... a onda sam se vratila i tata je spomenuo fasadu. Svađa je nastala... i bilo je sve kao prije.

However stupid:
Ja ne želim da moja djeca žele da se rastanem jer će to bit bolje za sve. Bojim se takvih brakova.
Zar je normalan suživot tako težak?

Kategorija: malo prezabrijala na depresivno i ozbiljno. nadam se da nećete zamjerit

Uz ovaj deprapost - pozdrav odbjeglima... previše vas je. i jako se osjeti cry
Ciao!

- 23:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna