assilletta

Djevojke moje, i žene evo me opet! Prošao ispit, rezultati tek za tjedan dana tako da ćemo se načekati. A za to vrijeme da vas izvijestim o svom jučerašnjem danu.

Ovo je, žalosno ali istinito, bio moj prvi posjet Varaždinu. Prvo je kao što je planirano pao posjet viksi mog najboljeg frenda Dade, koji nas je dočekao na izlazu s autoceste pa smo ga pratili do njegove 10ak min udaljene vikse.




Tam su bili i njegovi starci, pala je pričica, nekom klopica, i neizbježan obilazak. Pa evo kako to kod njega izgleda…

Ovo je pogled sa terase…




…a ovo je pogled odozdola (Dado i moja naj frendica, a njegova viksa je ova žuta)




Oko 19h smo otišli u centar, malo se prošpancirali, obišli Stari grad pa pobjegli od mase i popili cugu.




Gibo je naravno kasnio sa samim početkom 20min, ali nismo mu zamjerili. Mase je bilo podosta, nije nam se gužvalo pa smo se stali negdje u sredinu što znači da neam neke fotke jer su sve ispale više-manje ovako




Dragi mi je u početku bio toliko truo da sam si mislila šta sam gnjavila i njega i sebe i dovukla ga ovamo, ali poslije je živnuo pa je na kraju sve bilo OK.
A u Gibi sam kao i uvijek uživala. Počeo je kao i u Puli, sa Dobri ljudi,a pjevao je i dvije pjesme čiji je on autor, Cesaricu i Sve ću preživit. Malo je brbljao više nego inače a i s ozvučenjem je bilo nekih problema jer se to brbljanje često uopće nije čulo, al ajde.

Sve u svemu, naravno da se isplatilo. Došli su i Bare i Maja Azucena (kojoj se očito jako sviđa u Hr), a kad je Bare počeo Gdje je put ka sreći, oko 23h, naslutili smo kraj koncerta i brisnuli da izbjegnemo gužvu.
I opet jedna komična za kraj…




Mah svima od vaše Assillette!
Ciao!