assilletta

Ja uvijek mogu spavat. Ali moj mozak nije znao više šta bi s opterećenjem. Naizmjence sam sanjala i razmišljala – dvorana, Luki, prevoditeljica engleskog, striček iz Nitre, pa večera koju su im organizirali (taj dio sam očito sanjala jer me tamo nije bilo)….

Dok me dragi vozio prema džamiji bila sam zapiljena u jednu točku, uz srce koje je htjelo iskočiti i film u glavi sa svim mogućim scenarijima. Opametila sam se pa sam kavu popila u kafiću u blizini i negdje u 9.45 ušla u Sheraton.
Za razliku od prva dva dana, ovaj put smo bili u dvorani C jer je u prve dvije bio sastanak 1. i 2. HNL, ako se ne varam, o sezoni koja slijedi.
Dočekao me dragi gospodin iz tehnike, pobrinuo se da se smjestim i uputio par ohrabrujućih riječi.

Strategijski sam pripremila prostor: u kutu rječnik
(iako sam znala da ga neću imat vremena upotrijebit), ispred mene bilježnica i kemijska (uglavnom za brojeve koji jako brzo izađu iz glave), lijevo njihov današnji raspored i riječi koje sam si zapisala ova dva dana slušajući Luki. Mobitel isključen, Jana otvorena, mikrofon okrenut prema meni, slušalice na ušima. Teta za engleski u kabini lijevo od mene bezbrižno pijucka Janu i stavlja naočale na oči. A ja drhtim i pozorno promatram kad će se upalit crveno svjetlo na mikrofonu govornika.

I počelo je – Važene damy a pani… Daleko od toga da sam rasturila… Snalazila sam se kako sam znala. Bilo je tu hrvatskih izraza, preskočenih rečenica, nedovršenih misli. Hvalila sam Boga što su mi okrenuti leđima jer mislim da bi pozelenila da sam morala gledati u njihova lica. Znala sam da sam daleko od prijevoda koji im je radila Luki, ali ja sam bila sve što imaju i radila sam najbolje što sam znala. U jednom trenu sam čak i stala: Ajme majko moja – al bilo je guraj dalje, kako ide da ide. Jedan od Slovaka išao je van u jednom trenutku i simpatično mi namignuo sa smiješkom, a i dragi gospodin iz tehnike dok se pričao engleski navirio se da me pohvali. I vrijeme je prolazilo, kad su pustili filmić prvi put sam uspjela uzeti vode i pogledati na sat – bilo je 10.45. Tada su iz sale do došli Marković i Srebrić, pozdravili sudionike sa nadom da će se ponovo sresti u njihovim zemljama.


Hahaha kad se prolomio završni pljesak poželjela sam da kabinica ima rolete i da pričekam da svi izađu Odmah sam se javila Luki a u striček iz Nitre u prolazu mi je rekao da je bilo dobro, da sam se na kraju ufurala i da je bilo još pola sata bilo bi super. Ne mogu vam opisati koliko mi je značilo što sam imala toliku vojsku podrške iza sebe. Nisam ni sanjala toliku bujicu dragih riječi. HVALA IM SVIMA – puno su mi olakšali ovo probijanje leda Vjerujem da ih neću tako skoro zaboraviti jer ipak je ovo bio značajan dan u mom životu, i nadam se da ću se ja jednog dana odužiti pomažući nekom ko će biti u toj situaciji.

Drago mi je reći mojoj Kenyji zločkastoj da nisam saznala što ako zablokiraš. Ono skroz zablokiraš. Bila je ovo diiivna škola za koju će mi još i platiti. Nisam dobila krila i ne želim se zaletavat – imam još puuuuno za učiti dok ne postanem prava simultanka, nije to šala. Nadam se da ću uskoro imat novih prilika da budem uz Luki, jer to je praxa koja se ne nalazi samo tako. Moram ti, draga, još jednom zahvaliti djshdj Nisam vam ispričala kako me prekjučer tražeći neku riječ zazvala: Daj, Assilletta! – umjesto imenom. Slovaci naravno nisu skužili, al meni je bilo presmiješno .

Obje smo dobile poklončić od HNS-a i Turističke zajednice, kemijsku, privjesak, promotivni DVD Hrvatske, licitarsko srce, miris lavande i zastavicu. Slika je preuzeta sa Lukinog bloga, vjerujem da neće zamjeriti:





Već sam obavila zasluženi odmor. A u ponedjeljak po novčiće
Puse svima
Ciao!